1 Esdras 12

¹ i tvoj je besmrtni duh u svemu.

² Blago kanjava prestupnike, kori ih i opominje za grijehe njihove da se ostave zloe i da se ufaju u tebe, Gospode!

³ Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje

⁴ jer su inili zlodjela grozna u vradbinama i obredima bezbonim;

⁵ okrutne ubojice djece, derae utrobe na gozbama mesa ljudskog, posveenike s krvava pira,

⁶ roditelje ubojice bia bespomonih, odluio si unititi rukama otaca naih,

⁷ da najdraa ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Boje.

⁸ Ipak si i njih potedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao pretee da ih malo-pomalo istrijebe.

⁹ Premda si ih mogao, kao bezbonike, predati u boju rukama pravednika ili stranim zvijerima ili ih strogom rijeju najedanput zatrti,

¹⁰ sudei im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloa priroena i da im se ud nikad nee izmijeniti,

¹¹ jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A to si ostavio nekanjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.

¹² Jer tko bi tebi smio kazati: "to si uinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optuiti to si unitio narode koje si stvorio? Ili tko e ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?

¹³ Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudi krivo.

¹⁴ A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.

¹⁵ I jer si pravedan, upravlja svime pravedno, i nedostojno je moi tvoje kazniti onoga koji kazne ne zasluuje.

¹⁶ Jer mo je tvoja naelo pravice tvoje i jer svime vlada, moe i sve potedjeti.

¹⁷ Jakost svoju pokazuje samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moi i kanjava drskost onih koji je spoznae.

¹⁸ Ti, silni gospodaru, sudi blago i upravlja nama s velikom panjom, jer kad god hoe, mo ti je pri ruci.

¹⁹ A takvim si djelima narod svoj pouio da pravednik ima biti ovjean; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daje pokajanje za grijehe.

²⁰ Jer kad si s tolikim obzirom i blagou kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce – dajui im vremena i prigode da se zloe svoje okane –

²¹ kako li si brino sudio sinove svoje, ijim si ocima dao divna obeanja i prisegama i savezima!

²² Dok nas, dakle, kori, dotle iba nae neprijatelje deset tisua puta stroe, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da oekujemo milosre tvoje kada nam bude sueno.

²³ Zato si one koji su ivjeli bezbrinim i bezumnim ivotom namuio njihovim vlastitim gnusobama.

²⁴ Jer su odvie zabasali na krivim putovima i stali kao bogove tovati najgore i najprezrenije od ivotinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.

²⁵ Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.

²⁶ A jer ih nije pouila kazna porugljiva, ubrzo iskusie kaznu dostojnu Boga.

²⁷ Jer kad vidjee da su im za kaznu te ivotinje koje tovahu kao bogove, rasrdie se na njih zbog patnja koje im prouzrokovae i spoznae pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli nita uti. Zato ih je i stigla najvia osuda.