1 Esdras 13

¹ Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznae Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;

² nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.

³ Jer ako su ih, opinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmauje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.

⁴ Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zakljuiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.

⁵ Jer prema veliini i ljepoti stvorova moemo, po slinosti, razmiljati o njihovu Tvorcu.

⁶ Ali ovi ipak zasluuju malen prijekor, jer moda samo lutaju traei Boga i elei ga nai;

⁷ ivei meu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nalije stvari jer vide toliko ljepote.

⁸ Pa ipak, oprostiti im ne treba:

⁹ jer ako su bili kadri stei toliko spoznaje da mogu svemir istraivati, koliko su lake mogli otkriti Gospodara svega toga!

¹⁰ Ali nesretnici su oni – i u mrtve se predmete ufaju – koji bogovima nazivaju djela ruku ovjejih: zlato i srebro, umjetno obraeno, ivotinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.

¹¹ Posijee drvodjelja prikladno drvo, briljivo mu oguli koru i s divnim umijeem naini predmet koristan za svagdanju upotrebu.

¹² A trijee to preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.

¹³ Ostane mu komad koji nije ni za to, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeem nehotinim, dade mu lik ovjeji;

¹⁴ ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu ivotinju, crljenkom je oboji, crvenilom nalii, premae joj svaku pjegu.

¹⁵ Konano joj naini prikladnu kuicu, metne na zid i prikuje eljeznim avlom.

¹⁶ Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajui kako sebi sama pomoi ne moe: jer je lik kojem treba tue pomoi.

¹⁷ I poslije svega toga on se ne stidi tu neivu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za enidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemo,

¹⁸ za ivot preklinje smrt, i utjee se za pomo samoj nemoi, za putovanje onomu koji ne moe ni nogom maknuti;

¹⁹ i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on trai snage u onoga komu su ruke najnemonije.