1 Esdras 17

¹ Veliki su i nedokuivi sudovi tvoji, zato lutaju due nepouljive.

² Dok su mislili bezbonici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoe sunji tmine u okovima duge noi, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vjene providnosti.

³ Miljahu da e im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasue se u uasnu strahu, zaplaeni utvarama.

⁴ Ni skrovite u koje se povukoe nije ih sauvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mranih lica.

⁵ I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pruiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu stranu no.

⁶ Jedino im se ukazivae neka lomaa, sama od sebe upaljena, puna uasa; i kad bi ta prikaza iezla, oni je, izvan sebe od straha, drahu stranijom nego to bijae.

⁷ Nemona bijahu njihova umijea arobnjaka i njihovo hvastanje razborom bijae izvrgnuto ruglu.

⁸ Jer oni koji prije obeavahu kako e istjerati strah i tjeskobu iz bolne due, sami se razboljee od straha smijenoga.

⁹ Kad ih i nije nita strahovito plailo, bjee im na uas gmizanje ivotinja i itanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuujui se pogledati ni u zrak kojem se ne moe umaknuti.

¹⁰ Jer zloa je straljivaca: vlastitim se svjedoanstvom osuuje i uvijek zlo uveava kad je stane savjest tititi.

¹¹ Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala to ih razum daje:

¹² to se manje ovjek u sebi na njih oslanja, to mu tee pada to ne zna uzrok svojoj patnji.

¹³ I tako oni, one noi zaista nemone izile iz dubina Podzemlja nemonog, usnuli istim snom,

¹⁴ bijahu progonjeni stranim sablastima ili su smalaksali obamrle due, jer ih napade iznenadan i neoekivan strah.

¹⁵ I tako svaki, pavi gdje se naao, osta zatoen u tamnici bez prijevornica:

¹⁶ i ora i pastir i radnik koji se samotan mui zaskoeni zapadoe u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.

¹⁷ I umni vjetar, i milopojni ptiji glas meu lisnim granama, i odmjeren huk vode to silovito protjee; i divlja buka peina to se rue,

¹⁸ i nevidljiva trka ivotinja to skau, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka to se odbija od gorskih dolova – sve ih ispunjae uasom.

¹⁹ A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i preputao se nesmetano svojim djelima.

²⁰ Jedino se nad njima raskrilila teka no, slika mraka koji e ih primiti; ali tei od same tame bijahu oni – teret sami sebi.