1 Esdras 16

¹ Zato bijahu primjereno kanjeni slinim ivotinjama i mueni mnotvom kukaca.

² A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroinstvom; i da zadovolji njegovu udnju arku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.

³ I tako Egipanima, premda eljnima hrane, kad vidjee odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna elja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo udesno.

⁴ Na tlaitelje morade doi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teko mueni neprijatelji njihovi. <p>

⁵ I kad je na njih navalio ivotinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdba tvoja jo ne bjee dola do kraja.

⁶ Da se opamete, bijahu samo uplaeni na kratak as, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

⁷ Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u to je pogledao, ve zbog tebe, Spasitelju sviju!

⁸ Ujedno si time dokazao naim dumanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.

⁹ Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijae lijeka ivotu njihovu, jer su zasluili da budu tako kanjeni.

¹⁰ A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomo pritekla te ih iscijelila.

¹¹ Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete prorotava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobroinstva.

¹² Jer njih nije lijeila ni trava ni melem nego tvoja rije, o Gospode, koja lijei sve.

¹³ Ti ima vlast nad ivotom i smru, ti dovodi do vrata Podzemlja i opet izvodi.

¹⁴ ovjek moe svojom zloom ubiti, ali kad duh izae, ne moe ga vratiti niti izbaviti duu oduzetu.

¹⁵ Ruci se tvojoj ne moe utei.

¹⁶ Miica je tvoja silna kaznila bezbonike koji te ne htjedoe priznati; gonio ih neuven dad i tua, i pljusak neumoljiv, i oganj ih prodirao.

¹⁷ A najudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve ea mo, jer se svemir borio za pravednike.

¹⁸ as bi se plamen ublaio da ne spali ivotinje poslane na bezbonike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Boji;

¹⁹ as bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snanije da uniti plodove zemlje opake.

²⁰ A narod si svoj hranio hranom aneoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugaao svakom ukusu.

²¹ Pokazao si svojim darom slatku njenost prema djeci, jer je dar ugaao svakom teku i mijenjao se u to je tko htio.

²² Snijeg i led odolijevahu ognju ne topei se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove unitio oganj koji je plamtio u tui i bljeskao u dadu,

²³ dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.

²⁴ Jer sve stvorenje slui tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a poputa za dobro onima koji se u te uzdaju:

²⁵ zato se i tada u sve preobraavalo da poslui tvojoj dareljivosti svehraniteljskoj, prema elji potrebitih,

²⁶ da bi sinovi tvoji, koje ljubi, Gospode, nauili kako ovjeka na hrane razliiti plodovi, nego rije tvoja uzdrava sve koji u te vjeruju;

²⁷ jer ono to nije mogao oganj unititi rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunane,

²⁸ da bi se znalo kako treba sunce pretei i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.

²⁹ Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.