Provérbios 8

¹ Ne propovijeda li mudrost i ne die li razboritost svoj glas?

² Navrh brda, uza cestu, na raskrima stoji,

³ kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vie:

⁴ "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

⁵ Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.

⁶ Sluajte, jer u zboriti o vanim stvarima, i moje e usne otkriti to je pravo.

⁷ Jer moje nepce zbori istinu i zloa je mojim usnama mrska.

⁸ Sve su rijei mojih usta pravine, u njima nema nita ni krivo ni prijetvorno.

⁹ Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

¹⁰ Primajte radije moju pouku no srebro i znanje poudnije od zlata.

¹¹ Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.

¹² Ja, mudrost, boravim s razboritou i posjedujem znanje umna djelovanja.

¹³ Strah Gospodnji mrnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloe i usta puna lai – to ja mrzim.

¹⁴ Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.

¹⁵ Po meni kraljevi kraljuju i velikai dijele pravdu.

¹⁶ Po meni knezuju knezovi i odlinici i svi suci zemaljski.

¹⁷ Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me trae.

¹⁸ U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.

¹⁹ Moj je plod bolji od ista i eena zlata i moj je prihod bolji od istoga srebra.

²⁰ Ja kroim putem pravde, sred pravinih staza,

²¹ da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.

²² Jahve me stvori kao poelo svoga djela, kao najraniji od svojih ina, u pradoba;

²³ oblikovana sam jo od vjenosti, odiskona, prije nastanka zemlje.

²⁴ Rodih se kad jo nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.

²⁵ Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije breuljaka.

²⁶ Kad jo ne bijae nainio zemlje, ni poljana, ni poetka zemaljskom prahu;

²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazona, kad je povlaio krug na licu bezdana.

²⁸ Kad je u visini utvrivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;

²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

³⁰ bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajui pred njim sve vrijeme:

³¹ igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca ovjekova.

³² Tako, djeco, posluajte me, blago onima koji uvaju moje putove.

³³ Posluajte pouku – da steete mudrost i nemojte je odbaciti.

³⁴ Blago ovjeku koji me slua i bdi na mojim vratima svaki dan i koji uva dovratnike moje.

³⁵ Jer tko nalazi mene, nalazi ivot i stjee milost od Jahve.

³⁶ A ako se ogrijei o mene, udi svojoj dui: svi koji mene mrze ljube smrt."