Provérbios 27

¹ Ne hvali se danom sutranjim jer ne zna to danas moe donijeti.

² Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuinac, a ne tvoje usne.

³ Teak je kamen i pijesak je teak, ali je od obojega tei bezumnikov bijes.

⁴ Jarost je okrutna i srdba estoka a tko e odoljeti ljubomoru?

⁵ Bolji je javni ukor nego lana ljubav.

⁶ estiti su udarci prijateljevi, a lani poljupci neprijateljevi.

⁷ Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko – slatko.

⁸ Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je ovjek daleko od svojeg zaviaja.

⁹ Kao to ulje i kad vesele srce, tako i slatkoa prijateljstva tjei duu.

¹⁰ Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oeva i ne dolazi u kuu bratovu kad si u nesrei; bolji je susjed blizu nego brat daleko.

¹¹ Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.

¹² Pametan ovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrino i trpe kaznu.

¹³ Uzmi haljinu onomu tko je jamio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuinca.

¹⁴ Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.

¹⁵ Streha to prokinjava za estoke kie i svadljiva ena – jedno su te isto.

¹⁶ Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.

¹⁷ eljezo se eljezom otri i ovjek otri jedan drugoga.

¹⁸ Tko uva smokvu, jede od njena ploda, i tko uva svoga gospodara, potiva se.

¹⁹ Kao to se u vodi razliito odraava lice od lica, tako i u srcu ovjek od ovjeka.

²⁰ Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oi ovjeje.

²¹ Taljika je za srebro i pe za zlato, a ovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.

²² Da bezumnika stue tukom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.

²³ Brino pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,

²⁴ jer blago ne traje dovijeka; i batini li se kruna od koljena do koljena?

²⁵ Kad trava nikne i zelen se pokae i bilje se kupi planinsko,

²⁶ tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;

²⁷ tad ima izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kui svojoj i za prehranu slukinjama svojim.