Bíblia CROAT
Provérbios 24
1 Ne zavidi opakim ljudima niti eli da bude s njima.
2 Jer im srce smilja nasilje i usne govore o nedjelu.
3 Mudrou se zida kua i razborom utvruje,
4 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
5 Bolji je mudar od jakoga i ovjek razuman od silne ljudine.
6 Jer s promiljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnotvu savjetnika.
7 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!
8 Tko smilja zlo zove se uitelj podmukli.
9 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.
10 Klone li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.
11 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrui idu na stratite.
12 Ako kae: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti uva duu? I ne plaa li on svakomu po njegovim djelima?
13 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i sae je slatko nepcu tvome.
14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj dui: ako je nae, naao si budunost i nada tvoja nee propasti.
15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne ini nasilja boravitu njegovu;
16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesrei.
17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klii srcem kada on posre,
18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdbu svoju od njega.
19 Nemoj se srditi zbog zloinaca, nemoj zavidjeti opakima,
20 jer zao ovjek nema budunosti, svjetiljka opakih gasi se.
21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.
22 Jer iznenada provaljuje nesrea njihova i tko zna kad e doi propast njihova.
23 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.
24 Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;
25 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sree.
26 U usta ljubi tko odgovara poteno.
27 Svri svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuu svoju zidaj.
28 Ne svjedoi lano na blinjega svoga: zar e varati usnama svojim?
29 Ne reci: "Kako je on meni uinio, tako u i ja njemu; platit u tom ovjeku po djelu njegovu!"
30 Prolazio sam mimo polje nekog lijenine i mimo vinograd nekog luaka,
31 i gle, sve bijae zaraslo u koprive, i sve pokrio kalj, i kamena ograda poruena.
32 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:
33 "Jo malo odspavaj, jo malo odrijemaj, jo malo podvij ruke za poinak,
34 i doi e tvoje siromatvo kao skita i oskudica kao oruanik!"
