Provérbios 7

¹ uvaj, sine, rijei moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.

² uvaj moje zapovijedi, i bit e iv, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.

³ Privei ih sebi na prste, upii ih na ploi srca svoga;

⁴ reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestrinom",

⁵ da te uva od ene preljubnice, od tuinke koja laskavo govori.

⁶ Kad bijah jednom na prozoru svoje kue i gledah van kroz reetku,

⁷ vidjeh meu lakovjernima, opazih meu momcima nerazumna mladia:

⁸ prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kui

⁹ u sumraku izmeu dana i veeri kad se hvata nona tmina;

¹⁰ i gle, susrete ga ena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

¹¹ Jogunasta bijae i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kui zadrati;

¹² bila je as na ulici, as na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

¹³ i uhvati ga i poljubi i ree mu bezobrazna lica:

¹⁴ "Bila sam duna rtvu priesnicu, i danas izvrih svoj zavjet;

¹⁵ zato sam ti izala u susret, da te traim, i naoh te.

¹⁶ Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaima misirskim;

¹⁷ svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.

¹⁸ Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo uicima ljubavi.

¹⁹ Jer mua mi nema kod kue: otiao je na dalek put;

²⁰ uzeo je sa sobom novani tobolac; a vratit e se kui tek o utapu."

²¹ Tako ga zavede svojim vinim nagovorom, odvue ga svojim glatkim usnama.

²² I ludo on poe za njom, kao to vol ide na klaonicu i kao to jelen zapleten u mreu eka

²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica to ulijee u zamku, i ne znajui da e ga to ivota stajati.

²⁴ Zato me, sine moj, posluaj i uj rijei mojih usta.

²⁵ Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.

²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih to ih je pobila.

²⁷ U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuu, dolje u odaje smrti.