Oséias 2

¹ "A djece Izraelove bit e brojem k'o pijeska u moru to se izmjerit' ne moe ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat e ih: 'Sinovi Boga ivoga.'

² Ujedinit e se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit e sebi jednoga glavara i otii e iz zemlje; jer velik e biti dan jizreelski.

³ Recite brai svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

⁴ Podignite tubu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije vie ena, a ja joj mu vie nisam. Nek' odbaci od sebe bludnienja i preljube izme' svojih dojki,

⁵ da je golu ne svuem te uinim da bude k'o na dan roenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i eu ne umorim.

⁶ Ja joj djece neu milovati, jer djeca su to bludnika.

⁷ Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zae. Da, rekla je: 'Trat u za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i pie moje.'

⁸ Stoga u put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nae vie svojih staza.

⁹ I trat e za milosnicima, ali ih stii nee, trait e ih, al' ih nee pronai. Tada e rei: 'Idem se vratiti prvome muu, jer sretnija bijah prije nego sada.'

¹⁰ I ona nije razumjela da joj ja davah i ito i mot i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega nainie baale.

¹¹ Stoga u uzeti natrag svoje ito u svoje vrijeme i svoj mot u pravi as; oduzet u svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju;

¹² sad u joj otkriti sramotu na oi njenih milosnika, i nitko je iz moje nee izbaviti ruke.

¹³ Uinit u kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaacima, subotama i svim blagdanima njezinim.

¹⁴ Opustoit u joj okote i smokve za koje je govorila: 'To je plaa to mi je dadoe moji milosnici.' Obratit u ih u ikarje, i ivotinje e ih poljske obrstiti.

¹⁵ Kaznit u je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala – rije je Jahvina.

¹⁶ Stoga u je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.

¹⁷ I vratit u joj ondje njene vinograde, i od Doline u akorske uiniti vrata nade. Ondje e mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izila iz Egipta.

¹⁸ U onaj dan – rije je Jahvina – ti e me zvati: 'Muu moj', a nee me vie zvati: 'Moj Baale.'

¹⁹ Uklonit u joj iz usta imena baalska i nee im vie ime spominjati.

²⁰ U onaj dan, uinit u za njih savez sa ivotinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, ma i boj istrijebit u iz zemlje da mirno u njoj poiva.

²¹ Zaruit u te sebi dovijeka; zaruit u te u pravdi i u pravu, u njenosti i u ljubavi;

²² zaruit u te sebi u vjernosti i ti e spoznati Jahvu.

²³ U onaj dan – rije je Jahvina – odazvat u se nebesima, a ona e se zemlji odazvati;

²⁴ zemlja e se odazvati itu, motu i ulju, a oni e se odazvati Jizreelu.

²⁵ I posijat u ga u zemlji, zamilovat u Nemilu, Ne-narodu mom rei u: 'Ti si narod moj!' a on e rei: 'Boe moj!'" <p>