Cânticos 8

¹ O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, nala bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.

² Povela bih te i uvela u kuu majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja.

³ Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

⁴ Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

⁵ Tko je ta to dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja.

⁶ Stavi me kao znak na srce, kao peat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. ar je njezin ar vatre i plamena Jahvina.

⁷ Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve to u kui ima, taj bi navukao prezir na sebe.

⁸ Imamo malu sestru koja jo nema grudi, to emo initi sa svojom sestrom kad bude rije o njoj?

⁹ Ako bude poput zida, sagradit emo na njemu krunite od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit emo ih cedrovim daskama.

¹⁰ Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oima njegovim kao ona to nae smirenje.

¹¹ Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je uvarima i svaki mora donijeti za urod tisuu srebrnjaka.

¹² Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisua, a dvjesta onima to uvaju plodove.

¹³ O ti, koja boravi u vrtovima, drugovi sluaju glas tvoj, daj da ga i ja ujem!

¹⁴ Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelene na gorama mirisnim!