Cânticos 7

¹ Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! to ete vidjeti na Sulamki koja plee u dva zbora?

² Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, keri kneevska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.

³ Pupak ti je kao okrugla aa koja nikad nije bez pia. Trbuh ti je kao stog penice ograen ljiljanima.

⁴ Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca koutina.

⁵ Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oi su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska to gleda prema Damasku.

⁶ Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.

⁷ Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraa, meu milinama!

⁸ Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

⁹ Rekoh: popet u se na palmu da dohvatim vrke njezine, a grudi e tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

¹⁰ Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao to tee na usnama usnulih.

¹¹ Ja pripadam dragome svome i on je eljan mene.

¹² Doi, dragi moj, ii emo u polja, noivat emo u selima.

¹³ Jutrom emo ii u vinograde da vidimo pupa li loza, zamee li se groe, jesu li procvali mogranji. Tamo u ti dati ljubav svoju.

¹⁴ Mandragore ire miris, u naim kuama ima svakog voa, novoga i starog, za te sam ga uvala, o najdrai moj!