Cânticos 6

¹ Kamo je otiao dragi tvoj, o najljepa meu enama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga traimo s tobom?

² Dragi je moj siao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

³ Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meu ljiljanima.

⁴ Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strana kao vojska pod zastavama.

⁵ Odvrati oi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada.

⁶ Zubi su ti kao stado ovaca ostrienih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

⁷ Kao krike mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

⁸ Ima ezdeset kraljica, osamdeset inoa, a djevojaka ni broja se ne zna.

⁹ Ali je samo jedna golubica moja, savrena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaenom, a kraljice i inoe hvale su joj izrekle.

¹⁰ Tko je ova koja dolazi kao to zora svie, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strana kao vojska pod zastavama?

¹¹ Sioh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.

¹² Ne znam kako, tek elja moja pope me na kola naroda mog kneevskog.