Levítico 27

¹ Jahve ree Mojsiju:

² "Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaeli podmiriti Jahvi zavjet to vrijedi koliko ovjek,

³ neka ti je mjerilo: mukarca od dvadeset do ezdeset godina starosti procijeni pedeset ekela u srebru, prema hramskom ekelu,

⁴ a ensku procijeni trideset ekela.

⁵ A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za mukarca dvadeset ekela, a za ensku deset ekela.

⁶ Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muko pet ekela u srebru, a procjena za ensko tri ekela u srebru.

⁷ Bude li u starosti od ezdeset godina ili vie, neka ti je procjena: za mukarca petnaest ekela, a za ensku deset ekela.

⁸ Ali ako je tko siromaan te ne moe platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveenika i neka ga sveenik procijeni. Ali neka sveenik procijeni prema onome to zavjetovalac moe dati.

⁹ Ako zavjetovani prinos bude od ivotinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit e posveena stvar.

¹⁰ Neka se ne nadomjeta niti zamjenjuje za to drugo – bilo dobro za loe, bilo loe za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga ivineta za drugo, onda e i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveena stvar.

¹¹ Bude li zavjetovani prinos od neiste ivotinje koja se ne moe Jahvi prinositi, neka se takvo ivine dovede k sveeniku

¹² pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveenik procijeni, neka tako bude.

¹³ Zaeli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu.

¹⁴ Ako tko posveti svoju kuu zavjetovavi je Jahvi, neka sveenik procijeni da li je dobra ili loa. Kako sveenik prosudi, neka tako ostane.

¹⁵ Ako onaj koji je svoju kuu zavjetovao zaeli da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova.

¹⁶ Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljita od svoga vlasnitva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jemena sjemena pedeset ekela u srebru.

¹⁷ Zavjetuje li zemljite za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni.

¹⁸ Ali ako zemljite zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveenik prorauna cijenu prema godinama to preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu.

¹⁹ Ako onaj tko je zemljite zavjetovao zaeli da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.

²⁰ Ako zemljite ne otkupi nego ga proda drugome, ne moe se vie otkupiti.

²¹ Kad zemljite bude osloboeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljite i postane sveenikov posjed.

²² Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljite koje nije dio njegove oevine,

²³ neka mu sveenik prorauna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveenu Jahvi.

²⁴ U jubilejskoj godini zemljite se ima vratiti onome od koga je kupljeno – kome pripada zemljino vlasnitvo.

²⁵ Svaka procjena neka se vri prema hramskom ekelu: dvadeset gera jedan ekel.

²⁶ Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. Ta prvina ionako pripada Jahvi – Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.

²⁷ Bude li od neiste stoke, moe se otkupiti prema procjeni, dometnuvi petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda.

²⁸ Ali nita od 'herema', od onog to je Jahvi izrueno, bio to ovjek ili ivine ili njegovo batinjeno zemljite, nita to je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne moe se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveena stvar najvea je Jahvina svetinja.

²⁹ Nijedno ljudsko bie koje bude 'heremom' – prokletstvom – udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.

³⁰ Svaka desetina sa zemljita, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveeno.

³¹ Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene.

³² Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega to prolazi ispod pastirskog tapa, neka bude posveeno Jahvi.

³³ Neka se ne gleda je li dobro ili ravo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveeno i ne smije se otkupljivati.'"

³⁴ To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.