João 11

¹ Bijae neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.

² Marija bijae ono pomazala Gospodina pomau i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijae bolestan.

³ Sestre stoga poruie Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubi, bolestan je."

⁴ uvi to, Isus ree: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj proslavi Sin Boji."

⁵ A Isus ljubljae Martu i njezinu sestru i Lazara.

⁶ Ipak, kad je uo za njegovu bolest, ostade jo dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

⁷ Istom nakon toga ree uenicima: "Poimo opet u Judeju!"

⁸ Kau mu uenici: "Uitelju, idovi su sad traili da te kamenuju, pa da opet ide onamo?"

⁹ Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotie se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

¹⁰ Hodi li tko nou, spotie se jer nema svjetlosti u njemu."

¹¹ To ree, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj na, spava, no idem probuditi ga."

¹² Rekoe mu nato uenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit e."

¹³ No Isus to ree o njegovoj smrti, a oni pomislie da govori o spavanju, o snu.

¹⁴ Tada im Isus ree posve otvoreno: "Lazar je umro.

¹⁵ Ja se radujem to ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego poimo k njemu!"

¹⁶ Nato Toma zvani Blizanac ree suuenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

¹⁷ Kad je dakle Isus stigao, nae da je onaj ve etiri dana u grobu.

¹⁸ Betanija bijae blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

¹⁹ A mnogo idova bijae dolo tjeiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

²⁰ Kad Marta dou da Isus dolazi, poe mu u susret dok je Marija ostala u kui.

²¹ Marta ree Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

²² Ali i sada znam: to god zaite od Boga, dat e ti."

²³ Kaza joj Isus: "Uskrsnut e brat tvoj!"

²⁴ A Marta mu odgovori: "Znam da e uskrsnuti o uskrsnuu, u posljednji dan."

²⁵ Ree joj Isus: "Ja sam uskrsnue i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e.

²⁶ I tko god ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti nikada. Vjeruje li ovo?"

²⁷ Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Boji, Onaj koji dolazi na svijet!"

²⁸ Rekavi to ode, zovnu svoju sestru Mariju i ree joj kriom: "Uitelj je ovdje i zove te."

²⁹ A ona, im dou, brzo ustane i poe k njemu.

³⁰ Isus jo ne bijae uao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

³¹ Kad idovi, koji su s Marijom bili u kui i tjeili je, vidjee kako je brzo ustala i izila, pooe za njom; miljahu da ide na grob plakati.

³² A kad Marija doe onamo gdje bijae Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govorei: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

³³ Kad Isus vidje kako plae ona i idovi koji je dopratie, potresen u duhu i uzbuen

³⁴ upita: "Kamo ste ga poloili?" Odgovorie mu: "Gospodine, doi i pogledaj!"

³⁵ I zaplaka Isus.

³⁶ Nato su idovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

³⁷ A neki izmeu njih rekoe: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oi, nije mogao uiniti da ovaj ne umre?"

³⁸ Isus onda, ponovno potresen, poe grobu. Bila je to peina, a na nju navaljen kamen.

³⁹ Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kae mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, ve zaudara. Ta etvrti je dan."

⁴⁰ Kae joj Isus: "Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet e slavu Boju?"

⁴¹ Odvalie dakle kamen. A Isus podie oi i ree: "Oe, hvala ti to si me usliao.

⁴² Ja sam znao da me svagda usliava; no rekoh to zbog nazonog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao."

⁴³ Rekavi to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

⁴⁴ I mrtvac izie, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano runikom. Nato Isus ree: "Odrijeite ga i pustite neka ide!"

⁴⁵ Tada mnogi idovi koji bijahu doli k Mariji, kad vidjee to Isus uini, povjerovae u nj.

⁴⁶ A neki od njih odu farizejima i pripovjede im to Isus uini.

⁴⁷ Stoga glavari sveeniki i farizeji sazvae Vijee. Govorili su: "to da radimo? Ovaj ovjek ini mnoga znamenja.

⁴⁸ Ako ga pustimo tako, svi e povjerovati u nj pa e doi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

⁴⁹ A jedan od njih – Kajfa, veliki sveenik one godine – ree im: "Vi nita ne znate.

⁵⁰ I ne mislite kako je za vas bolje da jedan ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"

⁵¹ To ne ree sam od sebe, nego kao veliki sveenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

⁵² ali ne samo za narod nego i zato da rasprene sinove Boje skupi u jedno.

⁵³ Toga dana dakle odlue da ga ubiju.

⁵⁴ Zbog toga se Isus vie nije javno kretao meu idovima, nego je odatle otiao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadravao s uenicima.

⁵⁵ Bijae blizu idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uzioe prije Pashe u Jeruzalem da se oiste.

⁵⁶ Iskahu dakle Isusa te se stojei u Hramu zapitkivahu: "to vam se ini? Zar on ne kani doi na Blagdan?"

⁵⁷ A glavari sveeniki i farizeji izdadoe naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.