Eclesiastes 4

¹ Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se ine pod suncem, i gle, suze potlaenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaiteljske ruke, a zatitnika niotkuda.

² Zato sretnima smatram mrtve koji su ve pomrli; sretniji su od ivih to jo ive.

³ A od obojih je sretniji onaj koji jo nije postao, koji nije vidio zlih djela to se ine pod suncem.

⁴ Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja ovjeku zavist njegova blinjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

⁵ Bezumnik prekrii ruke i izjeda sebe.

⁶ Bolja je puna aka u miru nego obje pregrti muna rada i puste tlapnje.

⁷ I jo jednu opazih ispraznost pod suncem:

⁸ ovjek potpun samac – bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muim i uskraujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

⁹ Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plau za svoj trud.

¹⁰ Padne li jedan, drugi e ga podii; a teko jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

¹¹ Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako e se samac zagrijati?

¹² I ako tko udari na jednoga, dvojica e mu se oprijeti; i trostruko se ue ne kida brzo.

¹³ Bolji je mladi siromaan a mudar nego kralj star a lud, koji vie ne zna za savjet.

¹⁴ Jer mladi moe izii iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

¹⁵ Opazih kako svi koji ive i hode pod suncem pristaju uz mladia, uz nastupnika koji ga naslijedi.

¹⁶ On stupa na elo bezbrojnih podanika i kasniji se narataji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.

¹⁷ Kad odlazi u Boji dom, pazi na korake svoje. Prii da mogne uti – rtva je valjanija nego prinos luaka, jer oni i ne znaju da ine zlo.