Eclesiastes 2

¹ Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okuam uitak i vidim to naslada prua" – ali gle: i to je ispraznost!

² O smijehu rekoh: "Ludost je"; o uitku: "emu valja?"

³ Odluih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poeljeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreava li ljude ono to pod nebesima ine za izbrojenih dana svojega ivota.

⁴ Uinih velika djela: sazidah sebi palae, zasadih vinograde;

⁵ uredih perivoje i vonjake, nasadih u njima voke svakojake.

⁶ Nainih jezera da plodna sadita natapam.

⁷ Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domae, a tako i stada krupne i sitne stoke vie no itko prije mene u Jeruzalemu.

⁸ Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevae i pjevaice i svakoga raskoja ljudskog, sve krinju na krinji.

⁹ I postadoh tako velik, vei no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.

¹⁰ I to god su mi oi poeljele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, ve se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.

¹¹ A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore to uloih da do njih doem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I nita nema valjano pod suncem.

¹² Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. to, na priliku, ini kraljev nasljednik? Ono to je ve uinjeno.

¹³ I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao to je svjetlost bolja od tame.

¹⁴ Mudracu su oi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoer znam da obojicu stie ista kob.

¹⁵ Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luaku, takva je i meni. emu onda udjeti za mudrou?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!"

¹⁶ Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu e poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.

¹⁷ Omrznuh ivot, jer mi se uini munim sve to se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.

¹⁸ Zamrzih sve za to sam se pod suncem trudio i to sad ostavljam svome nasljedniku.

¹⁹ Tko zna hoe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on e biti gospodar sve moje muke u koju uloih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.

²⁰ I stao sam srcem oajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.

²¹ Jer ovjek se trudi mudro i umjeno i uspjeno, pa sve to mora ostaviti u batinu drugomu koji se oko toga nije uope trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.

²² Jer to on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?

²³ Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; ak ni nou ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

²⁴ Nema ovjeku druge sree ve jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Boje ruke.

²⁵ Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.

²⁶ Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a greniku namee zadau da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.