Bíblia CROAT
Daniel 7
1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Saeto zapisa to je usnio.
2 Kazivae ovako: Nou u vienju pogledah, kad eno: etiri vjetra nebeska uzbibae veliko more.
3 etiri goleme nemani izioe iz mora, svaka drukija. Prva bijae kao lav, a krila joj orlovska.
4 Dok je promatrah, krila joj se iupae, die se ona sa zemlje i uspravi na noge kao ovjek, i bijae joj dano srce ovjeje.
5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meu zubima. I bijae joj reeno: "Ustani, naderi se mesa!"
6 Gledah dalje, i evo: trea neman kao leopard, na leima joj etiri ptija krila: imae etiri glave, i dana joj je mo.
7 Zatim, u nonim vienjima, pogledah, kad eno: etvrta neman, strahovita, uasna, izvanredno snana: imae velike gvozdene zube; ona derae, mrvljae, a to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijanjih nemani i imae deset rogova.
8 Promatrah joj rogove, i gle: meu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iupae tri prijanja roga. I gle, na tome rogu oi kao oi ovjeje i usta koja govorahu velike hule.
9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao ista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i tokovi kao arki oganj.
10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuu tisua sluahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvorie.
11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula to ih govorae rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.
12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina ivota bi na jedno vrijeme i rok. <p>
13 Gledah u nonim vienjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ovjeji. On se priblii Pradavnome i dovedu ga k njemu.
14 Njemu bi predana vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nee proi, kraljevstvo njegovo nee propasti.
15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, vienja mi se vrzoe glavom, svega me prestravie.
16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaenje:
17 "One etiri goleme nemani jesu etiri kralja koji e se dii na zemlji.
18 Ali e od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevinjega i oni e ga posjedovati za vijeke vjekova."
19 Zaeljeh tada saznati istinu o etvrtoj nemani, onoj koja se razlikovae od svih drugih, bila izvanredno strana, imala gvozdene zube i mjedene pande i koja je derala i mrvila i nogama gazila to preostajae;
20 i o deset rogova to bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoe – o rogu koji imae oi i usta to govorahu velike hule i koji bijae vei nego drugi rogovi.
21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,
22 dok ne doe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevinjega, i dok ne doe vrijeme kad Sveci zaposjedoe kraljevstvo.
23 On ree: "etvrta neman bit e etvrto kraljevstvo na zemlji, razliito od svih kraljevstava. Progutat e svu zemlju, zgazit' je i smrviti.
24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat e deset kraljeva, a iza njih e se podii jedan drugi razliit od onih prvih – i oborit e tri kralja.
25 On e huliti na Svevinjega, zatirati Svece Svevinjega; pomiljat e da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci e biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.
26 Tada e sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim unititi.
27 A kraljevstvo, vlast i velianstvo pod svim nebesima dat e se puku Svetaca Svevinjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeno, i sve vlasti sluit e mu i pokoravati se njemu."
28 Ovdje se zavrava izvjetaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sauvah u srcu svojemu.
