Daniel 13

¹ U Babilonu ivljae neki ovjek po imenu Jojakim.

² On se oeni Suzanom, kerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.

³ Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojie svoju ker po Zakonu Mojsijevu.

⁴ Jojakim bijae vrlo bogat: uz kuu imae vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijae potovaniji od svih.

⁵ One godine izabrae za suce dva starca iz naroda. O takvima ree Gospod: "Bezakonje izae iz Babilona po starjeinama, sucima koji su se smatrali upravljaima naroda."

⁶ Ovi posjeivahu kuu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraahu se njima.

⁷ Kad bi se narod, oko podneva, raziao, Suzana bi dolazila etati u vrt svog mua.

⁸ Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i eta, pa je poeljee.

⁹ Izgubie od toga razum, odvratie svoje oi od Neba i zaboravie njegove pravedne sudove.

¹⁰ Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

¹¹ jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

¹² ali su ivo nastojali da je svaki dan vide.

¹³ Jednom se rastadoe rekavi: "Hajdemo kui, doba je ruku." I svaki ode na svoju stranu,

¹⁴ ali se vratie i naoe na istom mjestu. Ispitujui se za povod, priznae pohotu za njom, i tada ugovorie priliku kad bi mogli zatei Suzanu samu.

¹⁵ I dok su tako vrebali zgodan dan, ue ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijae vrue.

¹⁶ Ondje ne bijae nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.

¹⁷ Ona ree djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuajte vrtna vrata da se okupam!"

¹⁸ One uine kako im zapovjedi: zakljuae vrtna vrata te izioe na pokrajna vrata da donesu to im je zapovjedila; nita nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.

¹⁹ im djevojke izaoe, oni ustadoe i pritrae k njoj.

²⁰ "Evo, rekoe, vrtna su vrata zakljuana, nitko nas ne vidi. Mi te se poeljesmo, podaj nam se i budi naa!

²¹ Ako li nee, mi emo protiv tebe svjedoiti da je neki mladi bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."

²² Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uinim li to, smrt me eka; ne uinim li, neu vam ruci umai.

²³ Milije mi je da neduna padnem u vae ruke nego da sagrijeim pred Gospodom."

²⁴ I povika iza glasa. Okrenue vikati i oba starca na nju,

²⁵ a jedan potra i otvori vrtna vrata.

²⁶ Kad ukuani ue krikove u vrtu, dotrae na pokrajnja vrata da vide to se dogodilo.

²⁷ Poto starci ispripovjedie svoju pripovijest, postidjee se sluge veoma, jer se o Suzani takvo to nikad ne u.

²⁸ Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mua. Dooe onamo starci, puni bezbone namjere da Suzanu usmrte.

²⁹ Rekoe skupljenu narodu: "Poaljite po Suzanu, ker Hilkijinu, enu Jojakimovu!" Poslae po nju.

³⁰ Ona doe sa svojim roditeljima, djecom i svim roacima.

³¹ A Suzana bijae veoma ljupka i ljepolika.

³² Kako bijae pod koprenom, oni bezakonici naredie da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.

³³ Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

³⁴ Oba starca ustadoe usred naroda i stavie joj ruke na glavu.

³⁵ Ona plaui, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

³⁶ Starci rekoe: "Dok mi etasmo sami po vrtu, ue ona sa dvije djevojke, zakljua vrtna vrata i otpusti djevojke.

³⁷ Prie k njoj mladi koji bijae skriven i lee s njom.

³⁸ Mi bijasmo u kutu vrta; videi to bezakonje, potrasmo k njima.

³⁹ Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladia jer bijae jai od nas pa otvori vrata i pobjee.

⁴⁰ Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijae.

⁴¹ Ne htjede nam kazati. Za to svjedoimo." Povjerova im zbor – ta oni bijahu starjeine narodne, suci, i osudie je na smrt.

⁴² Suzana povika iza glasa: "Boe vjeni, ti koji poznaje tajne, koji zna sve prije negoli se zbude,

⁴³ ti znade da su lano svjedoili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uinih nita od onoga to je njihova pakost izmislila protiv mene."

⁴⁴ Gospod uslii njezin vapaj.

⁴⁵ Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momia Daniela.

⁴⁶ On povika iza glasa: "Ja sam ist od krvi njezine!"

⁴⁷ Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "to si to kazao?"

⁴⁸ Stade posred njih i ree: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste ker Izraelovu?

⁴⁹ Vratite se u sudnicu, jer lano ovi svjedoie protiv nje."

⁵⁰ Sav se narod brzo vrati, a starjeine mu rekoe: "Doi, sjedni meu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starjeinstvo!"

⁵¹ Tada im ree Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja u ih ispitati."

⁵² Rastavie ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i ree mu: "Stari zlikove, sada dooe na te grijesi koje neko uini,

⁵³ donosei nepravedne presude, osuujui nedune i oslobaajui krivce, dok Gospod govori: 'Neduna i pravedna da nisi ubio.'

⁵⁴ Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom triljom."

⁵⁵ Daniel ree: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Aneo je Boji ve dobio od Boga zapovijed da te rasijee po sredini."

⁵⁶ I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu ree: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

⁵⁷ Ovako ste radili sa kerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se ki Judina ne podloi vaem bezakonju.

⁵⁸ Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom."

⁵⁹ Daniel mu ree: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Aneo Boji eka s maem u ruci da te rasijee po sredini te vas obojicu zatre."

⁶⁰ Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one to se u nj uzdaju.

⁶¹ I okrenue se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lano svjedoenje.

⁶² I uinie njima kako u svojoj pakosti oni smislie blinjemu: pogubie ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spaena jedna neduna krv.

⁶³ Hilkija i njegova ena dadoe hvalu Bogu za svoju ker Suzanu, a tako i Jojakim, mu njezin, i svi njezini roaci, to se na njoj ne nae nita sramotno.

⁶⁴ I od onoga dana Daniel postade velik u oima naroda.