Daniel 10

¹ Tree godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rije – rije istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rije, i razumijevanje bi mu dano u vienju.

² U te dane ja, Daniel, alovao sam tri sedmice:

³ nisam jeo tenih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prooe te tri sedmice.

⁴ Dvadeset i etvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;

⁵ podigoh oi da vidim, i gle: ovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,

⁶ tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaene, zvuk rijei njegovih kao amor mnotva.

⁷ Jedini ja, Daniel, gledah ovo vienje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidjee ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoe da se sakriju.

⁸ Ostadoh sam gledajui to veliko vienje; onemoah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

⁹ Zauh glas njegovih rijei, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.

¹⁰ I gle: ruka me dotae i pomoe mi da se uprem na koljena i na dlanove.

¹¹ On mi ree: "Daniele, miljenie, pripazi na rijei koje u ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To ree, a ja ustadoh drui.

¹² I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluio da se ponizi pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijei usliane i ja sam doao zbog tvojih rijei.

¹³ Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doe mi u pomo. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,

¹⁴ a ja dooh da ti kaem to e zadesiti tvoj narod na svretku dana. Jer jo e jedno vienje biti za one dane."

¹⁵ Poto mi to ree, ja oborih pogled na zemlju, bez rijei.

¹⁶ I gle: onaj, slian sinu ovjejem dotae se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajae preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog vienja obuzee me tjeskobe i onemoah.

¹⁷ I kako e sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoah i dah me ostavi?"

¹⁸ Tada me se opet dotae onaj to bijae kao ovjek te me okrijepi.

¹⁹ On ree: "Ne boj se, miljenie! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govorae, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!"

²⁰ Tada e on: "Zna li zato sam doao k tebi? Sad u se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a im svrim, doi e Knez Grke.

²¹ Ali u ti prije otkriti to je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vaega,