Bíblia CROAT
Atos 16
1 Stie tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijae uenik neki imenom Timotej, sin neke pokrtene idovke i oca Grka.
2 Uivao je dobar glas meu braom u Listri i Ikoniju.
3 Pavao htjede da on poe s njime pa ga uze i obreza zbog idova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.
4 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluivanje odredbe koje su apostoli i starjeine utvrdili u Jeruzalemu.
5 Tako se Crkve uvrivahu u vjeri i broj im se danomice poveavao.
6 Prooe Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeio propovijedati rije u Aziji.
7 Kad su doli do Mizije, htjedoe u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.
8 Onda prooe Miziju i sioe u Troadu.
9 Nou je Pavao imao vienje: Makedonac neki stajae i zaklinjae ga: "Prijei u Makedoniju i pomozi nam!"
10 Nakon vienja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navjeivati im evanelje.
11 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,
12 a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadrasmo nekoliko dana.
13 U dan subotni iziosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da e biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim enama.
14 Sluala je tako i neka bogobojazna ena imenom Lidija, prodavaica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati to je Pavao govorio.
15 Poto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
16 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraarskoga i gatajui donosila veliku dobit svojim gospodarima.
17 Pola je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevinjega; navjeuju vam put spasenja."
18 To je inila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i ree duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izii iz nje!" I izie toga asa.
19 Kad njezini gospodari vidjee da im nesta nade u dobit, pograbie Pavla i Silu te ih odvukoe na trg pred glavare.
20 Privedoe ih pretorima i rekoe: "Ovi ljudi uznemiruju na grad. idovi su
21 te ire obiaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni drati."
22 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoe s njih odijelo i zapovjedie da se iibaju.
23 Poto ih izudarae, bace ih u tamnicu i zapovjede tamniaru da ih pomno uva.
24 Primivi takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
25 Oko ponoi su Pavao i Sila molili pjevajui hvalu Bogu, a uznici ih sluali.
26 Odjednom nasta potres velik te se poljuljae temelji zatvora, umah se otvorie sva vrata, i svima spadoe okovi.
27 Tamniar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnika vrata otvorena, trgnu ma i samo to se ne ubi mislei da su uznici pobjegli.
28 Ali Pavao povika iza glasa: "Ne ini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"
29 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i drui baci se pred Pavla i Silu;
30 izvede ih i upita: "Gospodo, to mi je initi da se spasim?"
31 Oni e mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit e se – ti i dom tvoj!"
32 Onda navijestie rije Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.
33 Te iste none ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti – on i svi njegovi.
34 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova to je povjerovao Bogu.
35 Kad se razdani, poslae pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"
36 Tamniar to priopi Pavlu: "Pretori, ree, poruie da vas pustim. Iziite dakle sad i poite u miru!"
37 Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuene iibali, nas rimske graane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipoto, nego neka oni sami dou i izvedu nas!"
38 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplaili kada doznae da su Rimljani.
39 Zato dou da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.
40 Iziavi iz tamnice, oni pou k Lidiji, pogledaju i obodre brau pa odu.
