Bíblia CROAT
Atos 2
1 Kad je napokon doao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
2 I eto iznenada uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuu u kojoj su bili.
3 I pokau im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te sie po jedan na svakoga od njih.
4 Svi se napunie Duha Svetoga i poee govoriti drugim jezicima, kako im ve Duh davae zboriti.
5 A u Jeruzalemu su boravili idovi, ljudi poboni iz svakog naroda pod nebom.
6 Pa kad nasta ona huka, stra se mnotvo i smete jer ih je svatko uo govoriti svojim jezikom.
7 Svi su bili izvan sebe i divili se govorei: "Gle! Nisu li svi ovi to govore Galilejci?
8 Pa kako to da ih svatko od nas uje na svojem materinskom jeziku?
9 Parti, Meani, Elamljani, itelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridolice Rimljani,
11 idovi i sljedbenici, Kreani i Arapi – svi ih mi ujemo gdje naim jezicima razglauju velianstvena djela Boja."
12 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "to bi to moglo biti?"
13 Drugi su pak, podrugujui se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!"
14 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podie glas i prozbori: "idovi i svi to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijei mi posluajte:
15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je trea ura dana –
16 nego to je ono to je reeno po proroku Joelu:
17 "U posljednje dane, govori Bog: Izlit u Duha svoga na svako tijelo i proricat e vai sinovi i keri, vai e mladii gledati vienja, a starci vai sne sanjati.
18 ak u i na sluge i slukinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat e.
19 Pokazat u udesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.
20 Sunce e se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.
21 I tko god prizove ime Gospodnje bit e spaen."
22 "Izraelci, ujte ove rijei: Isusa Nazareanina, ovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, udesima i znamenjima koja, kao to znate, po njemu uini meu vama –
23 njega, predana po odluenu naumu i promislu Bojem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.
24 Ali Bog ga uskrisi oslobodivi ga grozote smrti jer ne bijae mogue da ona njime ovlada.
25 David doista za nj kae: Gospodin mi je svagda pred oima jer mi je zdesna da ne posrnem.
26 Stog mi se raduje srce i klie jezik, pa i tijelo mi spokojno poiva.
27 Jer mi nee ostaviti duu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulei ugleda.
28 Pokazat e mi stazu ivota, ispuniti me radou lica svoga.
29 Brao, dopustite da vam otvoreno kaem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu meu nama groba sve do dananjeg dana.
30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,
31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnue Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo trulei ugleda.
32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.
33 Desnicom dakle Bojom uzvien, primio je od Oca Obeanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i sluate.
34 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'
35 dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!
36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog uinio i Gospodinom i Kristom."
37 Kad su to uli, duboko potreseni rekoe Petru i drugim apostolima: "to nam je initi, brao?"
38 Petar e im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga.
39 Ta za vas je ovo obeanje i za djecu vau i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog na."
40 I mnogim je drugim rijeima jo svjedoio i hrabrio ih: "Spasite se od narataja ovog opakog!"
41 I oni prigrlie rije njegovu i krstie se te im se u onaj dan pridrui oko tri tisue dua.
42 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednitvu, lomljenju kruha i molitvama.
43 Strahopotovanje obuzimae svaku duu: apostoli su inili mnoga udesa i znamenja.
44 Svi koji prigrlie vjeru bijahu zdrueni i sve im bijae zajedniko.
45 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.
46 Svaki bi dan jednoduno i postojano hrlili u Hram, u kuama bi lomili kruh te u radosti i prostodunosti srca zajedniki uzimali hranu
47 hvalei Boga i uivajui naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruivao spasenike.