Obadias 1

¹ Vienje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! uli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!"

² "Jer gle, uinit u te najmanjim meu narodima, prezrenim veoma.

³ Uznositost srca tvoga zavela te, tebe to ivi u peinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zbori: 'Tko li e me na zemlju skinuti?'

⁴ Da se vine k'o orao, gnijezdo svije meu zvijezdama, i odande skinut u te" – rije je Jahvina.

⁵ "Dou li k tebi lupei il' kradljivci noni, kako li e biti oplijenjen! Nee li te okrasti po miloj volji? Dou li trgai k tebi, zar e i pabirka ostaviti?

⁶ Kako li Edom bjee pretresen, skrivena mu skrovita pretraena!

⁷ Do granica te potjerae, svi te saveznici tvoji prevarie, nadvladae te tvoji prijatelji! Oni to kruh tvoj jedu zamku ti stavie: 'Sasvim je bez uma!'

⁸ Neu li u dan onaj – rije je Jahvina – unitit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve?

⁹ Ratnike tvoje, Temane, uas e spopasti, i posljednji e biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj

¹⁰ i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram e te pokriti i nestat e zasvagda.

¹¹ U dan onaj kad stajae postrance, dok mu tuinci blago odvodie, dok stranci ulaahu na vrata njegova i drijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijae kao jedan od njih.

¹² Ne naslauj se bratu u dan nesree njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!

¹³ Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesree njegove! Ne naslauj se njegovom propau u dan nesree njegove! Ne pruaj ruke na imanje njegovo u dan nesree njegove!

¹⁴ Ne stoj na raskrima da pobije njegove bjegunce! Ne izdaji preivjelih njegovih u dan tjeskobni!"

¹⁵ Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat e ti se milo za drago, tvoja e djela na tvoju glavu pasti.

¹⁶ "Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit e svi narodi bez oduka, pit e i iskapiti – i bit e k'o da ih nigda bilo nije.

¹⁷ Al' na gori Sionu bit e spasenici – postat e sveta – i dom e Jakovljev batiniti svoju batinu.

¹⁸ Dom e Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit e ga i prodrijeti, i od doma Ezavljeva nitko nee ostati" – rije je Jahvina.

¹⁹ itelji negepski batinit e goru Ezavljevu, itelji efele zemlju filistejsku; batinit e kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin e batiniti Gilead.

²⁰ A izgnana neko vojska sinova Izraelovih batinit e Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski to su u Sefaradu batinit e gradove negepske.

²¹ Izbavitelji e uzai na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada e nastat' kraljevstvo Jahvino.