Números 14

¹ Tada zagraja sva zajednica i poe vikati. I te noi narod plakae.

² Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sree da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!

³ Zato nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maa a ene nae i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!"

⁴ Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vou i vratimo se u Egipat!"

⁵ Mojsije i Aron padoe niice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.

⁶ A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meu onima to su izviali zemlju, razderae svoju odjeu.

⁷ Zatim rekoe svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo proli da je istraimo izvanredno je dobra.

⁸ Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu e nas zemlju dovesti i dat e nam je. To je zemlja u kojoj tee med i mlijeko.

⁹ Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zatite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!" <p>

¹⁰ I dok je sva zajednica ve mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u atoru sastanka svima sinovima Izraelovim.

¹¹ Tada ree Mojsiju: "Dokle e me taj narod prezirati? Dokle mi nee vjerovati unato svim znamenjima to sam ih meu njima izvodio?

¹² Udarit u ih pomorom i istrijebiti, a od tebe u uiniti narod vei i moniji od njega."

¹³ Onda Mojsije ree Jahvi: "Egipani su shvatili da si ti, svojom moi, izveo ovaj narod izmeu njih.

¹⁴ Oni su to kazali iteljima one zemlje. Ve su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oituje licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stoji nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obno u stupu od ognja ide pred njima.

¹⁵ Zato, ako pobije ovaj narod kao jednoga ovjeka, narodi koji su uli glas o tebi rei e:

¹⁶ 'Jahve je bio nemoan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeao, i zato ih je poubijao u pustinji.'

¹⁷ Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavi:

¹⁸ 'Jahve je spor na srdbu, a bogat milosrem; podnosi opainu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekanjena, nego opainu otaca kanjava na djeci do treega i etvrtog koljena.'

¹⁹ Oprosti krivnju ovome narodu po veliini svoga milosra, kao to si vodio ovaj narod od Egipta dovde."

²⁰ "Opratam po rijei tvojoj", ree Jahve.

²¹ "Ali ipak, tako ja iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,

²² ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja to sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuavali ve deset puta ne hotei posluati moj glas,

²³ nee vidjeti zemlje to sam je pod zakletvom obeao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru nee je vidjeti.

²⁴ A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukiji duh i jer mi bijae posluan, njega u ja dovesti u zemlju u koju je iao i njegovi e je potomci zaposjesti! Neka Amaleani i Kanaanci samo ostanu u dolini.

²⁵ Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."

²⁶ Jo ree Jahve Mojsiju i Aronu:

²⁷ "Dokle e ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? uo sam tube to ih Izraelci na me diu.

²⁸ Kai im: Tako ja iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje ui govorili, tako u vam i uiniti.

²⁹ U ovoj pustinji popadat e vaa mrtva tijela: svih vas koji ste ubiljeeni u bilo koji va popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.

³⁰ Neete ui u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova.

³¹ A vau djecu, o kojoj kaete da bi postala roblje, njih u uvesti da nastane zemlju to ste je vi prezreli.

³² A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!

³³ Vai sinovi neka lutaju pustinjom etrdeset godina, neka trpe zbog vae nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.

³⁴ Prema broju dana u koje ste istraivali zemlju – dana etrdeset, za svaki dan jednu godinu – ispatajte svoje opaine etrdeset godina. Iskusite to znai mene napustiti.

³⁵ Ja, Jahve, to kaem: tako u postupiti s ovom opakom zajednicom to se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavri! Tu neka izgine."

³⁶ A oni ljudi koje Mojsije bijae poslao da istrae zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglaujui zemlju;

³⁷ oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.

³⁸ Od onih ljudi koji su ili da istrae zemlju ostadoe na ivotu jedino Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.

³⁹ Kad je Mojsije prenio te rijei svim Izraelcima, narod se uvelike raalosti.

⁴⁰ I uranivi ujutro ponu se uspinjati na vrh brda govorei. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrijeili."

⁴¹ A Mojsije rekne: "Zato krite zapovijed Jahvinu? Neete uspjeti.

⁴² Ne penjite se, da vas ne potuku vai neprijatelji, jer Jahve nije meu vama.

⁴³ Ta ondje se pred vama nalaze Amaleani i Kanaanci te ete od maa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve nee biti s vama."

⁴⁴ Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Koveg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.

⁴⁵ Amaleani i Kanaanci koji su ivjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i raspre ih sve do Horme.