Números 11

¹ I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine ui. Kad to u Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meu njima i spali jedan kraj tabora.

² Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utia.

³ Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.

⁴ Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govorei: "Tko e nas nasititi mesom?

⁵ Sjeamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, luka i enjaka.

⁶ Sad nam ivot vene; nema niega, osim mane, pred naim oima."

⁷ Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.

⁸ Narod iao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploi ili stupao u stupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolae. Okus joj bijae kao okus kolaa zgotovljena u ulju.

⁹ Kad bi se nou sputala rosa po taboritu, s njome bi se spustila i mana.

¹⁰ Mojsije je sluao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj ator. Gnjev Jahvin estoko planu i Mojsije se raalosti.

¹¹ "Zato zlostavlja slugu svoga?" – upravi Mojsije rije Jahvi. "Zato nisam stekao milost u tvojim oima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?

¹² Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veli: 'Nosi ga u svome krilu, kao to dojilja nosi dojene, u zemlju to sam je pod zakletvom obeao njihovim oevima!'

¹³ Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plae oko mene govorei: 'Daj nam mesa da jedemo!'

¹⁴ Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteko je to za me.

¹⁵ Ako e ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oima, da vie ne gledam svoga jada."

¹⁶ Onda Jahve ree Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mueva izmeu starjeina izraelskih za koje zna da su starjeine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom.

¹⁷ Ja u sii i ondje s tobom govoriti; uzet u neto duha koji je na tebi i stavit u ga na njih. Tako e s tobom nositi teret naroda da ga ne nosi sam.

¹⁸ Nadalje, kai narodu: Za sutra se posvetite i jest ete mesa, jer ste mrmljali u ui Jahvi govorei: 'Tko e nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve e vam, dakle, dati mesa da jedete.

¹⁹ Neete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,

²⁰ nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meu vama mrmljajui pred njim rijeima: 'Zato smo uope odlazili iz Egipta!'"

²¹ "Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima est stotina tisua pjeaka, a ti kae: 'Mesa u im dati da jedu mjesec dana.'

²² Moe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"

²³ Jahve ree Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad e vidjeti hoe li se obistiniti moja rije ili nee."

²⁴ Mojsije izae i kaza narodu Jahvine rijei. Onda skupi sedamdeset mueva izmeu narodnih starjeina i smjesti ih oko atora.

²⁵ Jahve sie u oblaku i poe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijae na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeina. Kad duh poinu na njima, poee prorokovati, ali to vie nikad ne uinie.

²⁶ Dvojica ostadoe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poinuo – bili su i oni meu upisanima, premda nisu doli u tabor – te poee u taboru prorokovati.

²⁷ Neki mladi otra te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", ree, "prorokuju u taboru!"

²⁸ Joua, sin Nunov, koji je posluivao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i ree: "Mojsije, gospodaru moj, uutkaj ih!"

²⁹ Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"

³⁰ Potom se Mojsije i starjeine izraelske vrate u tabor.

³¹ Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje.

³² Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu no i cio sutranji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera.

³³ Zatim ih razastrijee oko tabora. Meso jo bijae meu njihovim zubima – jo ga nisu provakali – kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod stranim pomorom.

³⁴ Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili.

³⁵ Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu. <p>