Judith 6

¹ Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami naue knjizi,

² Tko e izbrojiti pijesak morski i kaplje kine i dane vjenosti?

³ Tko e istraiti nebesku visinu, zemaljsku irinu i dubinu bezdana?

⁴ Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vjean je.

⁵ #

⁶ Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli?

⁷ #

⁸ Samo je jedan mudar i uistinu straan kad sjedi na prijestolju svojem – Gospod.

⁹ On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela,

¹⁰ na svako tijelo prema veliini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube.

¹¹ Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.

¹² Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug ivot.

¹³ Tko se boji Gospoda, sretan je na svretku i blagoslovljen u dan svoje smrti.

¹⁴ Strah Gospodnji poetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majinoj.

¹⁵ Svila je gnijezdo s temeljem vjenim meu ljudima i bit e vjerna porodu njihovu.

¹⁶ Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.

¹⁷ Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.

¹⁸ Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem.

¹⁹ Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju.

²⁰ Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug ivot.

²¹ #

²² Strast opakoga ne moe opravdati, jer mu teret strasti donosi pad.

²³ Strpljiv ovjek podnosi do u pravi as, a na kraju uiva radost.

²⁴ On krije svoje rijei do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru.

²⁵ U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je greniku mrska pobonost.

²⁶ eli li mudrost, vri zapovijedi, i Gospod e ti je dati.

²⁷ Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.

²⁸ Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolina srca.

²⁹ Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje.

³⁰ Ne uznosi se, da ne padne i da se ne osramoti, jer Gospod e otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare.

³¹ tule i viu pred svojim bogovima, kao na mrtvakim gozbama.

³² Sveenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje ene i djecu.

³³ Uine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

³⁴ niti mogu koga uiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Uini li im tko zavjet pa ga ne odri, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.

³⁵ i pripravni su prilagoditi svoje obiaje kako bi ivjeli prema Zakonu. <G1>Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.

³⁶ ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti ovjeka iz nevolje;

³⁷ ne mogu se smilovati udovici niti uiniti dobro siroti.

³⁸ Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloeni zlatom i srebrom. Oni koji ih tuju stidjet e se!

³⁹ Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

⁴⁰ I sami ih Kaldejci obeauju; jer videi nijema ovjeka koji ne moe govoriti, oni ga dovode Belu i trae da ovjek progovori, kao da bi ga bog mogao uti;

⁴¹ i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lieni razbora!

⁴² ene opasane uetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka;

⁴³ kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi to je nisu zapazili kao nju i to joj ue nije prekinuto.

⁴⁴ Sve to se dogaa u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

⁴⁵ Nainie ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova.

⁴⁶ Njihovi izraivai ne ive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi?

⁴⁷ Jer svojim e potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

⁴⁸ Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveenici se meu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;

⁴⁹ kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja?

⁵⁰ Po svemu tomu znat e se: ti drveni idoli, obloeni zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit e jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Bojeg udjela u njima nema!

⁵¹ Kome, dakle, nee biti jasno: to bogovi nisu?

⁵² Ta ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kiu ljudima;

⁵³ ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaenog; nemoni su oni poput vrana izmeu neba i zemlje.

⁵⁴ Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloenih zlatom ili srebrom, njihovi e sveenici pobjei i spasiti se, dok e oni ondje izgorjeti kao grede.

⁵⁵ Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

⁵⁶ Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

⁵⁷ Ti drveni bogovi obloeni srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jai od njih, opljakat e im zlato i srebro i otii s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoi.

⁵⁸ Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kui korisna posuda kojom se vlasnik slui nego lani bogovi; bolja su i vrata u kui koja uvaju ono to je u njoj nego lani bogovi; i drveni stup u kakvoj palai bolji je nego lani bogovi.

⁵⁹ Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvre slubu, posluni su.

⁶⁰ Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji,

⁶¹ i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvre nalog Boji. Vatra, poslana odozgo da saee gore i ume, izvrava to joj je naloeno.

⁶² Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

⁶³ Zato se ne moe misliti ni rei da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uiniti dobra ljudima.

⁶⁴ Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

⁶⁵ Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

⁶⁶ niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec.

⁶⁷ Zvijeri su od njih bolje; pobjei one mogu u skrovite i sebi pomoi.

⁶⁸ Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

⁶⁹ Kao ptije strailo u neuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloeni zlatom i srebrom.

⁷⁰ Jednako su slini glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baenu u mrak – ti drveni bogovi obloeni zlatom i srebrom.

⁷¹ Po grimizu i crvenilu to na njima trune prepoznat ete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

⁷² Koliko je bolji pravednik koji nema kumira; sramota je daleko od njega!