Judith 3

¹ Svevladaru Gospode, Boe Izraelov, tebi vie dua tjeskobna, duh uznemiren:

² uj, Gospode, i smiluj se jer smo sagrijeili pred tobom.

³ Ti vlada vjeito, a mi propadamo bez prestanka.

⁴ Gospode svemogui, Boe Izraelov, uj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagrijeili, koji nisu sluali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navalie na nas nevolje.

⁵ Ne spominji se opaina naih otaca, ve se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.

⁶ Da, ti si Gospod, Bog na, i mi te hoemo slaviti, Gospode.

⁷ Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivi iz srca svu zlou naih otaca, koji su sagrijeili pred tobom.

⁸ Evo nas jo danas u ovom izgnanstvu kamo si nas rasprio na uas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opaina naih.

⁹ uj, Izraele, ivotne propise, prisluhni da naui mudrost.

¹⁰ Zato, o Izraele, zato si u zemlji neprijatelja i zato stari u tuini,

¹¹ oneiuju' se mrtvacima, ubrojen meu one koji su u Podzemlju?

¹² Zato to si Vrelo Mudrosti ostavio!

¹³ Da si Bojim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.

¹⁴ Naui stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spozna u emu je dugovjenost i ivot i gdje je svjetlost oinja i mir.

¹⁵ Ali tko je otkrio prebivalite Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?

¹⁶ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,

¹⁷ gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato – u to se ljudi uzdaju – te ne bijae kraja zgrtanju njihovu?

¹⁸ I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne moe?

¹⁹ Iezli su, otili u Podzemlje! Na njihovo mjesto dooe drugi.

²⁰ Mlai ugledae svjetlo dana, nastanie zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkrie;

²¹ staza njenih ni oni ne razumjee, ne doumie joj se – sinovi njeni daleko ostadoe od puta njezina.

²² Nije se ulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;

²³ ni sinovi Hagarini to zemsku umnost itu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici pria, ni istraivai umnosti ne spoznae puta Mudrosti, ne dovinue se staza njezinih.

²⁴ Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Boje prebivalite i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?

²⁵ Veliko i bezgranino, visoko – neizmjerno!

²⁶ Ondje se rodie divovi, uveni od davnine, rastom golemi, vjeti u boju;

²⁷ ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;

²⁸ izginue jer ne imae mudrosti, izginue sa svoje ludosti.

²⁹ Tko se na nebo pope, pa da je dohvati – na oblake, pa da je skine?

³⁰ Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najistije zlato?

³¹ Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaa.

³² Sveznajui – samo je on poznaje, svojim je umom pronie: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je ivotinjama naselio;

³³ on koji poalje svjetlost, i ona, gle, poe; natrag je zovne, i dru' ona ga poslua.

³⁴ Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;

³⁵ zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" – i radosno sjaju svom Stvoritelju.

³⁶ On je na Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne moe.

³⁷ On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu – Izraelu, svome ljubimcu.

³⁸ Potom se ona na zemlji pojavila, meu ljudima udomila.