Jonas 1

¹ Rije Jahvina doe Joni, sinu Amitajevu:

² "Ustani," ree mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloa njihova popela do mene."

³ A Jona ustade da pobjegne u Tari, daleko od Jahve. Sie u Jafu i nae lau to je plovila u Tari. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Tari, daleko od Jahve.

⁴ Ali Jahve podie na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te miljahu da e se laa razbiti.

⁵ Uplaie se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakali, stadoe iz lae bacati tovar to bijae u njoj. Jona pak bijae siao na dno lae, legao i zaspao tvrdim snom.

⁶ Zapovjednik lae pristupi mu i ree: "to spava kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moda e nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo."

⁷ Potom rekoe jedni drugima: "Hajde da bacimo drijeb da vidimo od koga nam doe ovo zlo." Bacie drijeb i pade drijeb na Jonu.

⁸ Oni mu onda rekoe: "Kai nam: zbog koga nas ovo zlo snae, kojim se poslom bavi, odakle dolazi, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"

⁹ On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i tujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju."

¹⁰ Ljudi se uplaie veoma i rekoe mu: "to si to uinio!" Jer bijahu doznali da on bjei od Jahve – sam im je to pripovjedio.

¹¹ Oni ga zapitae: "to da uinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bjenje dizalo.

¹² On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa e vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."

¹³ Ljudi uzee veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bjenje dizalo protiv njih.

¹⁴ Tad zazvae Jahvu i rekoe: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog ivota ovoga ovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: ini kako ti je milo."

¹⁵ I uzevi Jonu, bacie ga u more – i more presta bjesnjeti.

¹⁶ Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoe rtvu Jahvi i uinie zavjete.