Additions to Daniel 14

¹ Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis,

² zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju.

³ Neki Alkim, koji je prije bio veliki sveenik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, videi da se nikako ne moe odrati i da mu je posve onemoguen pristup k svetom rtveniku,

⁴ poe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove granice koje se obiavaju prikazivati u Hramu. Inae tog dana nije uinio nita vie.

⁵ Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijee i upitao kakvo je raspoloenje i koje su nakane idova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori:

⁶ "idovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na elu Juda Makabej, vode neprestano ratove i diu bune te ne daju da se kraljevstvo nauije blagostanja.

⁷ Zato sam ja, lien pradjedovske asti, to jest velikog sveenitva, doao ovamo,

⁸ jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom nai sugraani, jer zbog nepromiljenosti spomenutih ljudi sav na narod trpi nemalu tetu.

⁹ Kad sve to potanko sazna, o kralju, po svojoj blagoj ovjekoljubivosti koju goji prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro nae zemlje i naega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana.

¹⁰ Jer dok Juda ivi, ne moe drava uivati mira."

¹¹ im je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspoloeni prema Judi, jo vema uzee podjarivati Demetrija.

¹² On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga

¹³ s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sveenika velianstvenog Svetita.

¹⁴ Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridruie se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da e se nezgode i nesree idova okrenuti u njihovu korist.

¹⁵ Kad su idovi uli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prainom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Batinu.

¹⁶ Na nalog svog zapovjednika odmah krenue odande i sukobie se s njima kod mjesta Desaua.

¹⁷ Judin brat imun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenaen neoekivanim dolaskom protivnikih eta, pretrpje malen neuspjeh.

¹⁸ Ipak se Nikanor bojao da odlui krvlju, jer je uo o junatvu Jude i njegovih, o njihovoj neustraivosti u bojevima za domovinu.

¹⁹ Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da idovima predloe i prihvate mirovne ponude.

²⁰ Ispitavi dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopi svojim vojnicima; pokazalo se da su jednoduni i da pristaju na nagodbu.

²¹ Uglavili su dan kada e se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane dola po jedna bojna kola te su postavili poasne stolice.

²² Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoruane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada to vjerolomno pokuali. Lijepo su se sporazumjeli.

²³ Nikanor se zadrao u Jeruzalemu, ne inei nita nepravedno. tovie, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega.

²⁴ Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjeao sklonost prema tom ovjeku.

²⁵ Nagovorio ga da se oeni i da ima djecu. Juda se oenio, ivio u blagostanju i nauivao se ivota.

²⁶ Kad je Alkim vidio njihovu meusobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, otiao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajnike namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom.

²⁷ Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i porui mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju poalje Makabeja okovana.

²⁸ Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bijae teko da pogazi nagodbu s ovjekom koji nije nita kriv.

²⁹ Ali kako nije bilo mogue usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvri lukavtinom.

³⁰ Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susree grublje nego to je obiavao te nasluti da ta hladnoa nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora.

³¹ A ovaj, videi kako ga je ovjek vjeto nadmudrio, poe u uzvieni i sveti Hram upravo kad su sveenici prinosili obredne rtve i zapovjedi da mu predaju tog ovjeka.

³² Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je ovjek koga trai,

³³ on podie desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit u to Boje svetite sa zemljom, raskopat u rtvenik te u na istome mjestu podii divan hram Dionizu."

³⁴ Rekavi to, ode. Tada sveenici podigoe ruke prema nebu i zazvae Onoga koji je uvijek branio na narod:

³⁵ "O ti Gospodaru komu nita ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebiva nalazi meu nama.

³⁶ Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, sauvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno oien."

³⁷ Uto Nikanoru optuie Razisa, jednog od jeruzalemskih starjeina, ovjeka koji je ljubio svoje sugraane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem idova.

³⁸ On je ve u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog idovstva te se tijelom i duom najpostojanije izloio za idovstvo.

³⁹ Stoga je Nikanor, da pokae svoju otvorenu nesklonost prema idovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate,

⁴⁰ jer nije sumnjao da e nestanak tog ovjeka za idove znaiti teak udarac.

⁴¹ Kad je, dakle, rulja ve gotovo osvojila kulu i juriala na ulazna vrata, kad je ve bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti ma.

⁴² Radije je htio asno poginuti nego dopasti u bezbonike ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti.

⁴³ Ali kako se u bojnoj urbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvano otra na zid te se junaki strmoglavi na rulju.

⁴⁴ Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine.

⁴⁵ Jo diui, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unato tekim ranama potra kroz rulju te stade na strmu peinu.

⁴⁶ Ve posve bez krvi, istre sebi utrobu uhvativi je objema rukama te je baci na rulju, molei Gospodara ivota i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.