2 Coríntios 3

¹ Poinjemo li opet sami sebe preporuivati? Ili trebamo li, kao neki, preporuna pisma na vas ili od vas?

² Vi ste pismo nae, upisano u srcima vaim; znaju ga i itaju svi ljudi.

³ Vi ste, oito, pismo Kristovo kojemu mi posluismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga ivoga; ne na ploama kamenim, nego na ploama od mesa, u srcima.

⁴ Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

⁵ Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni to pomisliti, nego naa je sposobnost od Boga.

⁶ On nas osposobi za posluitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oivljuje.

⁷ Pa ako je smrtonosna sluba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

⁸ koliko li e slavnija biti sluba Duha.

⁹ Jer ako je sluba osude bila slavna, mnogo je slavnija sluba pravednosti.

¹⁰ I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono to je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvienijom slavom.

¹¹ Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo to ostaje.

¹² Imajui dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenou,

¹³ a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svretak prolaznoga.

¹⁴ Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana dananjega zastire taj prijevjes itanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

¹⁵ Naprotiv, kad god se ita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

¹⁶ Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut e se prijevjes.

¹⁷ Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

¹⁸ A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobraavamo u istu sliku – iz slave u slavu.