2 Coríntios 12

¹ Hvaliti se treba? Ne koristi dodue ali – dolazim na vienje i objave Gospodnje.

² Znam ovjeka u Kristu: prije etrnaest godina – da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do treeg neba.

³ I znam da je taj ovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna –

⁴ bio ponesen u raj i uo neizrecive rijei, kojih ovjek ne smije govoriti.

⁵ Time u se hvaliti, a samim se sobom neu hvaliti osim slabostima svojim.

⁶ Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdravam da ne bi tko mislio o meni vie nego to vidi na meni ili to uje od mene.

⁷ I da se zbog uzvienosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, aneo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

⁸ Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi ree:

⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavruje." Najradije u se dakle jo vie hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

¹⁰ Zato uivam u slabostima, uvredama, potekoama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

¹¹ Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporuite jer ni u emu nisam manji od "nadapostola", premda nisam nita.

¹² Znamenja apostolstva moga ostvarena su meu vama u posvemanjoj postojanosti: znakovima i udesima i silnim djelima.

¹³ Ta u emu ste to manji od drugih crkava, osim to vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".

¹⁴ Evo, spremam se trei put doi k vama i neu vam biti na teret jer ne item vae, nego vas. Djeca doista nisu duna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.

¹⁵ A ja u najradije troiti i istroiti se za due vae. Ako vas vie ljubim, zar da budem manje ljubljen?

¹⁶ Ali neka! Ja vas nisam optereivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih".

¹⁷ Da vas moda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

¹⁸ Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas moda Tit nije u emu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

¹⁹ Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vae izgraivanje.

²⁰ Bojim se doista da vas kada doem, moda neu nai kakve bih htio i da ete vi mene nai kakva ne biste htjeli: da ne bi moda bilo svaa, zavisti, estina, spletkarenja, klevetanja, doaptavanja, nadimanja, buna;

²¹ da me opet kada doem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagrijeili, a nisu se pokajali za neistou i bludnost i razvratnost koju poinie.