Joel 4

¹ "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu,

² sakupit u sve narode i povesti ih u dolinu Joafat. Ondje u im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje batine, koju rastjerae meu narode i razdijelie moju zemlju meu se.

³ Bacie drijeb za moj narod; davali su djeake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili."

⁴ "I vi, Tire i Sidone, to hoete od mene? I vi, filistejski kraljevi? elite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta e brzo na vae glave.

⁵ Na vas to mi oteste srebro i zlato, to odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove,

⁶ na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove.

⁷ Gle, ja ih kanim dii s mjesta gdje god ih prodaste, i uinit u da vam zloin va padne na glave.

⁸ Prodat u vae sinove i keri sinovima Judinim, a oni e ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve ree!"

⁹ Razglasite ovo meu narodima! Posvetite se za rat! Diite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici!

¹⁰ Prekujte raonike u maeve, kosire u koplja, nek' slabi kae: "Junak sam!"

¹¹ Pohitajte i doite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo poalji svoje junake!)

¹² "Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Joafat, jer u ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima.

¹³ Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloa njihova."

¹⁴ Mnotvo, mnotvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke!

¹⁵ Sunce i mjesec pomrae, zvijezde potamnjee.

¹⁶ Jahve grmi sa Siona, glas die iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utoite svome narodu i zatita sinovima Izraela.

¹⁷ "Znat ete tada da sam ja Jahve va Bog to stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem e biti svetite, tuinac vie nee kroza nj proi."

¹⁸ Kad doe taj dan, kapat e gore motom, iz bregova e brizgati mlijeko, kroza sva korita rijena u Judeji voda e protei. Vrelo e iknuti iz kue Jahvine da natopi Dolinu sitimsku.

¹⁹ Egipat e opustjeti, Edom e postati beivotna pustinja zbog nasilja uinjena sinovima Judinim, jer prolie krv nevinu u njihovoj zemlji.

²⁰ Judeja e dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena.

²¹ "Osvetit u krv njihovu za koju se nisam jo osvetio." Jahve e dii Dom svoj na Sionu.