Esdras 3

¹ Kad je doao sedmi mjesec – sinovi su Izraelovi bili ve u svojim gradovima – sabrao se sav narod kao jedan ovjek u Jeruzalemu.

² Tada Jeua, sin Josadakov, sa svojom braom sveenicima, i Zerubabel, sin ealtielov, sa svojom braom, poee graditi rtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, ovjeka Bojeg.

³ I podigoe rtvenik na starome mjestu – iako su bili u strahu od naroda u zemlji – i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veernje;

⁴ i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan.

⁵ Osim toga prinosili su svakidanje paljenice, zatim rtve odreene za mlaak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno rtvovati Jahvi.

⁶ Od prvoga dana u sedmom mjesecu poeli su prinositi Jahvi rtve paljenice, premda jo nisu bili poloeni temelji svetita Jahvina.

⁷ I dadoe novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslae hranu i pie i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po doputenju perzijskoga kralja Kira.

⁸ A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Bojemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, s ostalom svojom braom sveenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina navie da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina.

⁹ Jeua, njegovi sinovi i braa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Bojega.

¹⁰ Kad su zidari bili postavili temelje Svetita Jahvina, postavili su se sveenici u sveanim odjeama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova.

¹¹ I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjena njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvalei Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje.

¹² Zaista, mnogi sveenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starjeine, koji su svojim oima vidjeli temelje prijanjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snano klicahu od radosti.

¹³ I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaa u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se ula vrlo daleko.