Romanos 10

¹ Brao! elja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

² Svjedoim doista za njih: imaju revnosti Boje, ali ne u pravom razumijevanju.

³ Ne priznajui, doista, Boje pravednosti i traei uspostaviti svoju, pravednosti se Bojoj ne podloie.

⁴ Jer dovretak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.

⁵ Da, Mojsije pie o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vri, nai e ivot u njoj.

⁶ A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj rei u srcu svom: Tko e se popeti na nebo – to jest Krista svesti?

⁷ Ili: Tko e sii u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih?

⁸ Nego to veli? Blizu ti je Rije, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Rije vjere koju propovijedamo.

⁹ Jer ako ustima ispovijeda da je Isus Gospodin, i srcem vjeruje da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit e spaen.

¹⁰ Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

¹¹ Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, nee se postidjeti.

¹² Nema uistinu razlike izmeu idova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

¹³ Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit e spaen.

¹⁴ Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovae? A kako da povjeruju u onoga koga nisu uli? Kako pak da uju bez propovjednika?

¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

¹⁶ Ali nisu svi posluali blagovijesti – evanelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova naoj poruci?

¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeju Kristovom.

¹⁸ Nego pitam: Zar nisu uli? Dapae! Po svoj zemlji razlijee se jeka, rijei njihove sve do nakraj svijeta.

¹⁹ Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja u vas na ljubomor izazvati pukom nitavnim, razdrait u vas glupim nekim narodom.

²⁰ Izaija pak hrabro veli: Naoe me koji me ne traahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

²¹ A Izraelu veli: Cio dan pruah ruku narodu nepokornom i buntovnom.